Udruženje stanara doma ima ogromnu podršku i pomoć u radu od Ustanove Dom za odrasla invalidna lica.
Dešavanja

Početna strana
O nama
Dešavanja
Predstoji...
Hronologija dogadjaja
Foto album
Video album
Drugi o nama
Korisni linkovi
Kontakt
Naš bilten

Facebook


Programske aktivnosti Udruženja od početka 2006. god. finansira MINRZS (Sektor za osobe sa invaliditetom)

 

XI OLIMPIJSKI DANI

U periodu od 10-29.juna, Udruženje stanara Doma (USD) je realizovalo TRADICIONALNE, 11-te OLIMPIJSKE DANE, povodom godišnjice postojanja Ustanove.
Iako smo mislili da je prošlogodišnji broj učesnika nemoguće uskoro nadmašiti, srećom demantovani smo još na samom početku. Pod šatorom na terenu, uz živu muziku popularnog orkestra MASINO BEND ugostili smo u jednom trenutku preko 350 gostiju.
11-te Olimpijske dane otvorio je MITROVIĆ DRAŽENKO, naš član, naš drugar, ali i naš najuspešniji ATLETIČAR, osvajač 3 zlatne medalje na nedavno održanom Evroskom prvenstvu u Holandiji (kraj maja), takođe „vlasnik Svetskog rekorda u bacanju diska.

Prvog dana, na Svečanaom otvaranju, po tropskoj temeraturi održano je ekipno takmičenje u kuvanju goveđeg gulaša, učestvovalo je 22 ekipe (66 takmičara) iz nekoliko gradova Srbije.
Žiri koji je ocenjivao čiji je gulaš najbolji sačinjavali su:
Vlastimir Golubović-selektor atletske paraolimpijske reprezentacije,
Dara Gravara-Stojanović,
Milan Obućina-Obule,
Srđan Zgonjanin-Kapetan,
Tanja Petrović-Predsednica žirija-član Olimijskog komiteta Srbije.

Po zbirnim ocenama žirija plasman je bio sldeći:
I mesto – ekipa A.S.Nikola, sa 69 poena
II mesto – ekipa „Sve je moguće“ sa 68 poena
III mesto – Dom Apatin sa 67 poena

Istog dana, u dvorištu Doma održano je DRUGO Državno prvenstvo u ELEKTRONSKOM PIKADU za osobe sa i bez invaliditeta, disciplina SEDENJE, a u saradnji sa našim prijateljima iz SPU (Srpske pikado unije) koji su došli iz Subotice, da zajedno realizujemo ovo takmičenje. Bilo je ukupno 57 takmičara, prva tri mesta su ipak osvojile osobe bez invaliditeta.
Nakon bombastičnog 10 juna, usledio je jedan relativno miran redosled održavanih turnira, u proseku 25-30 takmičara po disciplini. Bilo je takmicara iz Niša, Smedereva, Novog Sada, Aleksinca, Apatina, Moravice, Doljevca, Šapca, Zrenjanina, Stare Pazove, Paraćina, Beograda, Zemuna...
Posebno bih izdvojio open turnir u stonom tenisu, koji je bio među najjačim u Srbiji, jer nije bilo kategorija i klasifikacija, već je volja žreba odlučivala protivnike. Na turniru je učestvovala većina naših najuspešnijih stonotenisera-paraolimijaca predvođeni Borislavom Perić-Ranković, koja je osvojila I mesto pobedivši u finalu drugoplasiranog Palikuća Mitra iz Šabca, trećeplasirani Perlić Goran iz Zrenjanina je pobedio Oklobdžiju Dejana iz Smedereva koji se morao zadovoljiti IV mestom.
Tog dana, član našeg Udruženja, bivši paraolimpijac i osvajač mnogih odličija na evropskim i svetskim prvenstvima Nenad Krišanović učino je jedan NEZABORAVNI-NESVAKIDAŠNJI GEST. On je svoja sportska kolica poklonio Sanji Mijatović iz Zrenjanina da bi mogla uspešnije da trenira stoni tenis.

Bilo je tu još interesantnih turnira, recimo u dominama, jambu, remiju, asocijacijama, prec.vožnji elektromotronih kolica..., šahu gde je bilo puno fenomenalnih takmičara oba pola, a dve najatraktivnije discipline bacanje pločica i bacanje viseće kugle ostavili smo za sam kraj, za 29.juni nakon kojih je obavljeno proglašenje pobednika u svim disciplinama, podeljeni pehari, medalje, diplome i simbolične novčane nagrade najuspešnijim takmičarima na 11-im Olimijskim danima.
Takođe proglašen je i najmlađi takmičar, to je ove godine bila osmogodišnja Grbić Jovana.
SVEUKUPNO-NAJUSPEŠNIJI TAKMIČAR 11-ih Olimijskih dana bila je Filipović Zorica.
Nakon proglašenja usledila je MODNA REVIJA sa modelima nastalim u Umetničkoj radionici Marija-HAND MADE iz Šabca. Haljine-Modeli su poklon Udruženju, dok su manekenke nosile nakit nastao u našoj kreativnoj radionici „Vredne ruke“.
Nakon revije nastavljeno je druženje uz „švedski sto“, KOLIBA BEND, i neizbežno pivo na točenje koje nam je i ove godine obezbedio caffe FOKUS.
Pivo, sokovi, i muzika 29-og juna, na svečanom zatvaranju su donatorski, i ja im se ovom prilikm od srca zahvaljujem.
11-te Olimpijske dane je delom finansiralo Ministarstvo rada i socijalne politike, a ostala-nedostajuća sredstva Udruženje je obezbedilo od prodaje svojih radova nastalih u kreativnim radionicama i prodajom slika, ulje na platnu nastalih na likovnim kolonijama koje Udruženje takođe tradicionalno realizuje svake godine u drugoj polovini avgusta.
Nije bilo  nikakvih primedbi na organizaciju i suđenje.

Za vreme trajanja Olimpijskih dana podeljeno je preko 600 majica sa logoom USD-a i već prepoynatljivim natpisom „Olimpijski dani 2010“ što je mnogo više od predviđenog broja, ali nam ta brojka samo služi na čast jer se iz godine u godinu broj učesnika drastično povećava, što nam daje za pravo da sebe smatramo DOBRIM DOMAĆINIMA.
Čitava manifestacija je odlično medijski propraćena.

Predsednik USD Dimitrijević Željko

 

SVETSKI DAN OSI - 03.decembar

Svake godine, već tradicionalno Uduženje stanara Doma obeležavanje ovog datuma radi malo drugačije od ostalih.
Naime, sve organizacije, savezi, podružnice...imaju neku, uglavnom jednu manifestaciju ne često i samo „svečarsku“ baš tog 03.decembra. Nažalost i ljudi na vlasti, političari, predstavnici opština se nas-ove populacije sete samo za taj dan i pred izbore da „MI“ osobe sa invaliditetom postojimo. Tada nam izobećavaju med, mleko i blagostanje i sve se uglavnom završi na obećanjima.
USD je i ove godine realizaciju ovog za „NAS“ bitnog datuma započeo 22 novembra, zaključno sa 04.decembrom. U tom periodu održano je 11 zabavno-sportsko-rekreativnih manifestacija (remi, domine, jamb, kviz, šah, stonitenis, prec.vožnjaelektromotornihkolica, bacanjevisećekugle, bacanjepoločica, pikado-m, pikado-ž, ) na kome je učestvovalo preko 300 takmičara iz nekoliko gradova Srbije, sva takmičenja su otvorenog tipa i na njima se takmiče i osobe bez invalidita, naravno ne računajući preciznu vožnju elektro-motornih klica, tu kompromisa nema.
Svi učesnici, pratioci, studenti, volonteri, civilna vojska, asistenti, vozači... kao poklon i uspomenu na našu manifestaciju dobili su zidni kalendar za 2010-u godinu i hemjisku olovku sa obeležijima USD-a, naši članovi su dobili i mali blok.
Najuspešniji takmičari u svim disciplinama su dobili pehare, medalje, dipilome, kao i simbolične novčane nagrade (I - 1.500,00 din, II – 1.000,00 din  i III – 700,00 din). Takav sistem nagrađivanja praktikujemo od samog osnivanja i pokazalo se da je to dodatni stimulans za takmičenje. Takođe za sve organizatore i sudije na turnirima smo obezbedili stimulativni honorar od 1.000,00 dinara, jer USD od samog osnivanja teži da na svaki mogući način stimuliše što veći broj svojih članova da se aktivno uključe u rad Organizacije.  
Sveukupni pobednik ove manifestacije bila je moja malenkost – Dimitrijević Željko sa ukupno osvojenih 47 poena, drugo mesto u ukupnom poredku osvojio je Jovanović Stojan sa 42 poena, dok su treće mesto sa po 35 poena podelili Pantić Milenko i Tintor Đura.
NAŽALOST, moram da kažem da naše Ministarstvo (Ministarstvo rada i soc.politike) još jednom nije imalo razumevanja da finansijski podrži ovu našu tradicionalnu manifestaciju, međutim mi smo zahvaljujući našim prijateljima, donatorima, saradnicima, kao i ličnim sredstvima od prodatih radova nastalih u našim radionicama uspeli da na najvišem nivou privedemo manifestaciju kraju.
Želeo bih da spomenem firme, pojedince i kompanije koje su nam pomogle u ralizaciji ove manifestacije, to su već tradicionalno: Telekom Srbije, Galenika, Narodna Banka Srbije-NBS, Quadro Graphic Zemun, Jasmil Arilje, a po prvi put Radijator Inžinjering, kafe “Fokus” i štamparija Kale... Na U.O  Udruženja održanog 28.novembra donešena je jednoglasna odluka da se na poklon, a u znak zahvalnosti dodele umetničke slike (ulje na platnu) koju su nastale na našim likovnim kolonijama donatorima koji već nekoliko godina unazad pomažu u realizaciji naših aktivnosti.
Takođe, posebnu zahvalnost dugujemo bendu „PULSE“ koji drugu godinu uzastopce svira na našoj završnoj manifestaciji bez ikakvog honorara, i to ne da svira da bi svirao, već sviraju iz SRCA što ljudi primećuju i uživaju u svakoj noti i svakoj reči. MOMCI HVALA VAM
Slučajno, iznenada i niotkuda krajem novembra pojavila se devojka koja je 2007-e godine bila manekenka na našoj MODNOJ REVIJI unikatnog nakita, a sada Vlasnik modnog brenda „BARONESA“ i modni dizajner Šćekić Snežana sa fenomenalnom idejom da u sklopu obeležavanja 03.decembra ubacimo i Modnu reviju unikatnih radova nastalih u radionici VREDNE RUKE, a radioničari su isključivo osobe sa ivaliditetom.
 Drugog decembra održana je modna revija sa prelepim modelima-devojkama koje su nosile radove naših članova, haljine i čarape modnog brenda „Baronesa“, kao i devojkama koje su odigrale orijentalni ples u pauzama između dva pojavljivanja, orijentalne plesačice su posebno uveselile muški deo prisutnih.

Završnu manifestaciju, povodom obeležavanja SVETSKOG DANA OSOBA SA INVALIDITETOM smo pomerili za jedan dan kasnije (04.decembar) iz prvobitno dva razloga, a to su:

  1. da bi smo se mogli pojaviti na manifestacijama srodnih organizacija
  2. da simbolično obeležimo 04.decembar kada je davne 2002 godine održana Osnivačka Skupština našeg Udruženja.

MEĐUTIM, u međuvrenu se pojavio još jedan „razlog“, taj razlog se zove Draženko Mitrović, reprezentativac SRBIJE, koji se u zemlju,  sa Svetskog prvenstva održanog u Indiji igrom slučaja vraća baš 03.decembra na Svetski dan osoba sa invaliditetom sa POSTAVLJENIM NOVIM SVETSKIM REKORDOM u bacanju DISKA, taj rekord sada iznosi 31.19 cm a ispred tog broja sada stoji Drženkovo ime, takođe sa istog prvenstva Draženko donosi i dve srebrne medalje osvojene u bacanju koplja i bacanju kugle. U ovom tekstu ne bih da pominjem tim ljudi koji su bili uz ŠAMPIONA na putu do TRONA.
Završna svečanost povodom obeležavanja SVETSKOG DANA OSI, je s razlogom dobila novi epitet „U ČAST ŠAMPIONU“ jer jeste čast u svojim redovima imati takvog ŠAMPIONA kao što je DRAŽENKO MITROVIĆ.

Nakon oficijalnog dela do kasno u noć nastavljeno je druženje uz piće, roštilj i muziku.

Predsednik USD:
Dimitrijević Željko

 

PROJEKAT - "DNEVNI CENTAR"

U julu mesecu počela je realizacija projekta Dnevni centar koju Udruženje realizuje u partnerstvu sa Domom, a pod poktoviteljstvom Ministarstva rada i socijalne politike. Projekat ima za cilj da osobe sa invaliditetom koje žive u kućnim uslovima dolaze kod nas i kroz radionice različitih sadržaja, kvalitetno provedu nekoliko sati , družeći se sa stanarima Doma i stičući neka nova znanja i veštine.Dva dana u nedelji, a mi smo se odlučili da to budu četvrtak i utorak, kroz nekoliko radionica: kreativna radionica “Uradi sam” i “Vrdne ruke”, sportska, muzička, psihološka  realizuju se projektom predviđene aktivnosti. Zadovoljni smo brojem polaznika Centra, koje smo i ranije poznavali, jer su to naši vanredni članovi i prijatelji Udruženja, kojima se svidela ova ideja o dnevnom centru i koji rado dolaze iz nedelje u nedelju. Naravno, nije to sve tako sjajno kako izgleda, naime naši su planovi bili malo drugačiji u pogledu dinamike održavanja radionica, ali smo usled ove čuvene ekonomske krize bili prinuđni da smanjimo broj radionica, njihovo vreme održavanja i da se uklopimo u sredstva koja sun am odobrena, to smo nekako uspeli, a sam dosadašnji efekat radionica i zadovoljstvo polaznika nam svedoči o tome.
Ispostavilo se da najveće itreresovanje vlada za dve kreativn radionice, na kojima ima konkretnih-opipljivih rezultata-GOTOV PROIZVOD. Srećni smo što se iz dana u dan pojavljuju i uključuju novi interesenti-polaznici. Problem sa kojim smo se susreli u početku projekta je vreme godišnjih odmora, međutim polovinom septembra situacija se iskristalizovala,  i sve u PROJEKTU funkcioniše na najbolji način.
Projekat se završava krajem tekuće godine, a zbog ovakve zainteresovanosti kako polaznika koji su nam ciljna grupa u projektu (nedomska lica), tako i zbog-pre svega naših stanara-REDOVNIH ČLANOVA, ja kao Predsednik Udruženja obećavam da će se nastaviti sa radionicama jer su od višestrukog značaja za našu populaciju.

Rukovodilac Projekta “DNEVNI CENTAR”
Dimitrijević Željko

slike

 

------------------------------------

OBOREN REKORD NA SVEČANOM OTVARANJU 10-ih OLIMPIJSKIH DANA

Povodom 11 godina od otvaranja Doma za odrasla invalidna lica u četvrtak 11.06.2009.godine otvoreni su 10. Olimpijski dani.

Manifestaciju su otvorili pomoćnik Ministra rada i socijalne politike (Sektor za zaštitu osoba sa invaliditetom) G-din Pešić Vladimir i G-đa Sanja Todorčev - predstavnica Sektora za zaštitu osoba sa invaliditetom, inače dugogodišnji prijatelj našeg Udruženja.

Zahvaljujući VOJSCI REPUBLIKE SRBIJE na fudbalskom terenu bio je podignut šator gde su gosti, takmičari, prijatelji i članovi USD-a bežali od paklenih 34* celzijusa. Naglasio bih da je tog dana bilo preko 300 ljudi, i nije bilo dovoljno mesta za sve ispod šatora, pa se ovom prilikom izvinjavam svima koji su sedeli van šatora. Nikada do sada u jednom trenutku nije bilo ni približno ljudi na jednoj manifestaciji od kako postoji Ustanova.

Da sve bude iznad proseka potrudio se proslavljeni Orkestar DENIS i OBULE koji je upotpunio atmosferu.

Takmičenjem u kuvanju goveđeg gulaša, i prvim Državnim prevenstvom u elektonskom pikadu u kome su učestvovale i osobe sa invaliditetom,a u saradnji sa Srpskom pikado unijom (SPU) otpočeli smo realizaciju tradicionalnih 10-ih Olimpijskih dana.

Na takmičnju u kuvanju gulaša učestvovalo je 18 ekipa (ekipu čini troje ljudi) iz Beograda, Zemuna, Moravice, Apatina, Doljevca, Šapca, Kragujevca, Niša, Zaječara, Paraćina, Zrenjanina..., kao i ekipa "Sve je moguće", "Smeč", "Mildom", "Padrino", "Maršal", "Lavice", "Beofeniks", "Kale AntićKan", "Trio fantastiko" ... itd.

Nakon ocena žirija konačan Plasman u kuvanju Gulaša:

  1. Ekipa „MARŠAL“ – Nikolić Branimir, Tintor Đura, Stojanović Dragan – 65 poena
  2. Ekipa „PADRINO“- Đurović Dušan, Filipović Zorica, Marković Svetislav – 64 poena
  3. Ekipa MILDOM-Zemun  – 61 poen

Na Prvom-otvorenom-pojedinačnom prvestvu Srbije u elektronskom pikadu za osobe sa i bez invaliditeta učestvovalo je 57 takmičara od kojih su se neki takmičili i u kuvanju gulaša.

Konačan plasman u pikadu:

  1. mesto Marković Svetislav
  2. mesto Božić Bošku,
  3. mesto Bracanski Svetislav.

Mimo takmičara u ove dve zanimljive discipline bilo je i gostiju i prijatelja Udruženja i Ustanove iz navedenih gradova Srbije.

Zahvalio bih se svima koji su pomogli realizaciju 10.Olimpijskih dana, a to su:

  1. QUADRO GRAPHIC – Zemun, JASMIL-Arilje,
  2. KNJAZ MILOŠ, Coca-cola HBC, PEPSI
  3. ANTIĆ KAN, UNO GRIL, RESTORAN KESTEN

Svi prisutni su na poklon dobili majicu koja će ih podsećati na naše Olimpijske dane.

ATMOSFERA JE BILA FANTASTIČNA, UTISCI POZITIVNI, A NAMA OSTAJE KAO ZADATAK DA SLEDEĆE GODINE MANIFESTACIJA BUDE JOŠ BROJNIJA I KVALITETNIJA.

Svečano zatvaranje uz muziku i druženje biće 25-og juna (četvrtak) takođe u Domu.

BUDITE NAŠI GOSTI, BUDITE DEO NAŠE MANIFESTACIJE

Slike sa događaja

Predsednik USD-a
Željko Dimitrijević

---------------------------

X OLIMPIJSKI DANI

U periodu od 11-25.juna, Udruženje stanara Doma (USD) je realizovalo TRADICIONALNE 10-te OLIMPIJSKE DANE povodom godišnjice postojanja Ustanove.
Ove godine je oboren rekord po broju učesnika, kako osoba sa, tako i osoba bez invaliditeta.
Bilo je ukupno 576 takmičara iz Niša, Zaječara, Čačka, Kragujevca, Moravice, Šapca, Zrenjanina, Stare Pazove, Paraćina, Beograda, Zemuna...
Po prvi put ove godine održano je Državno prvenstvo u ELEKTRONSKOM PIKADU, u saradnji sa Sprpskom pikado unijom (SPU) na kome su se u sedećem stavu takmičile i osobe sa invaliditetom.
Na otvaranju 11.juna održano je po prvi put EKIPNO takmičenje u kuvanju goveđeg gulaša, na kome je učestvovalo 18 ekipa (54 takmičara). Pobedila je ekipa USD-a „MARŠAL“ u sastavu Nikolić, Tintor, Stojanović. Drugo mesto osvojila je ekipa „PADRINO“, a treće „MILDOM“.
Uz šator na terenu, živu muziku proslavljenog orkestra  Denis&Obule, po toplom i prijatnom vremenu ugostili smo u jednom trenutku preko 300 gostiju.
Nakon bombastičnog otvaranja, u nedelju 14.juna održan je otvoreni turnir u jambu, a pre početka turnira u 9.00h održan je Okrugli sto u saradnji sa Savezom distrofičara Srbije na temu „Prednosti i nedostaci institucionalnalnog i van-institucionalnog smeštaja“.
Usledili su u narednim danima i ostali predviđeni turniri, svi turniri su realizovani bez ikakvih primedbi na organizaciju i suđenje.
Sve Organizacije su blagovremeno obaveštene da se predviđeni turniri (pločice, viseća kugla i prec.vožnja el.mot. kolica), kao i čitava ceremonija proglašenja pobednika i svečano zatvaranje iz opravdanih razloga pomeraju dan ranije, odnosno za 25.juni.
Ispostavilo se da je to bio fenomenalan potez jer je 25-og bilo super vreme dok je 26-og bilo provale oblaka.
Na svečanom zatvaranju 10-ih OLIMPIJSKIH DANA je bilo između 150-200 gostiju, a u disciplini BACANJE PLOČICA je postavljen novi rekord sa 76 takmičara.
Podeljeni su  pehari, medalje, diplome kao i simbolične novčane nagrade najuspešnijim pojedincima u svim disciplinama, a SVEUKUPNI POBEDNIK 10-ih Olimijskih dana bila je moja malenkost - DIMITRIJEVIĆ ŽELJKO.
Za vreme trajanja Olimpijskih dana podeljeno je ukupno 696 majica što je mnogo više od predviđenih ali nam ta brojka samo služi na šast jer se iz godine u godinu broj učesnika drastično povećava što nam daje za pravo da sebe smatramo DOBRIM DOMAĆINIMA.
I ove godine su nam gosti bili i prijatelji iz Ambasade Japana.
Čitava manifestacija je odlično medijski propraćena.

Deo manifestacije, a procentualno manje od 50% finansiralo je naše resorno Ministarstvo, a ostatak smo obezbedili zahvaljujući donacijama i sopstvenim sredstvima.

Slike sa događaja

Predsednik USD-a
Željko Dimitrijević

-----------------------------

Podvig Mitrovića i Nikolića u Malmeu

Članovi udruženja „Sve je moguće”, mada debitanti, osvojili zlato i srebro na velikom takmičenju osoba sa invaliditetom

Od našeg specijalnog izveštača

Malme, 15. februara - U skladu sa nazivom svog udruženja „Sve je moguće” na Međunarodnom takmičenju osoba sa invaliditetom u švedskom gradu Malmeu, atletičar Draženko Mitrović, paraolimpijski vicešampion u bacanju diska iz Pekinga prvi put se takmičio u kuglanju i zajedno sa Branimirom Nikolićem, osvojio zlatnu medalju u ekipnoj konkurenciji.

Na Nikolićevim grudima, pored zlata, zasjala je i bronza, koju je, kako i sam priznaje, potpuno neočekivano, ali zasluženo osvojio u pojedinačnoj konkurenciji.

Uspeh je došao neočekivano, jer su Mitrović i Nikolić prvi put odmerili snage u kuglanju sa iskusnim takmičarima, ali upornošću i odličnim osećajem za igru uspeli su od se okite medaljama.

– Potpuno sam iznenađen. Nisam ni sanjao da ću osvojiti medalju, a pogotovo ne dve. Iznenađenje i sreća su me potpuno preplavili kada su me prozvali da dođem prvo po bronzano, a zatim sa Draženkom i po zlatno odličje. Nemamo nikakvog iskustva u kuglanju, ali smo zagrizli, krenuli srcem i ispostavilo se da su upornost i želja za pobedom jako važni, pa smo osvojili nagrade. Osećaj je odličan, ovo iskustvo i učešće na jednom od najvećih svetskih takmičenja za osobe sa invaliditetom mi mnogo znače – naglasio je Nikolić.

Draženko Mitrović je priznao da nikada ranije nije uzeo kuglu u ruke, ali je došao u Malme i od takmičarskih disciplina koje je imao na raspolaganju izabrao kuglanje da pomogne svojim drugarima iz udruženja „Sve je moguće”. Ispostavilo se da je izbor bio pravi, a kako su obojica objasnili, u skladu sa mogućnostima, nastaviće da kuglaju i u Beogradu, jer su već dobili pozive da dođu u Malme i iduće godine.

Mitrović je, kao poznati paraolimpijac, privukao veliku pažnju javnosti u Švedskoj. Dok je sa Nikolićem kuglao oko dva sata bez prestanka, predstavnici švedskih medija su ga neprestano fotografisali i objašnjavali članovima udruženja „Sve je moguće”, da su ga s budnom pažnjom pratili i u Pekingu.

Naši zlatni momci zainteresovali su i trenera irske kuglaške reprezentacije osoba sa invaliditetom, koji im je, kada je čuo da nemaju trenera, ponudio svoju stručnu pomoć.

Ništa manje predusretljivi prema srpskim kuglašima, koji prvi put nastupaju na ovako velikom nadmetanju, bili su i organizatori „Malme opena”. Jan Olafson, glavni organizator za kuglanje, čuo je za Mitrovićeve atletske uspehe.

– Srećni smo što vas imamo ovde u Švedskoj. Nadam se da ćete i naredne godine doći...

Članovi udruženja „Sve je moguće” Milada Lazić, Miloš Mitić i Željko Dimitrijević takmicili su se u boćanju. Nisu osvojili medalje, ali konkurencija je bila izuzetno jaka, o čemu govori i podatak da je Lazićeva za protivnika imala evropskog prvaka i četvrtog na svetu u ovoj disciplini. Od naših takmičara ostalo je još da svoju veštine pokaže Đura Tintor, takođe u kuglanju.

slike sa događaja

Dragana Jokić

----------------------------

Izveštaj o kreativnoj radionici "Vredne ruke"
realizovanoj od 01.04.2007. do 30.09.2007. godine

Od početka Aprila 2007 godine do kraja Septembra, USD je realizovao kreativnu radionicu „Vredne ruke“ kao mini projekat koje je finansiralo Ministarstvo rada u socijalne politike, sektor za zaštitu osoba sa invaliditetom.

Radionica se bavila izradnjom unikatnog nakita od fimo mase i slikanjem na platnu.

Radioničari koji su učestvovali u izradi nakita, članovi USD-a su:

- Latinović Draginja

- Jovanović Svetlana

- Marić Dušica

- Srbinovic Ivana – radioničar - šef krativne radionice

Edukator, osoba koja je obučavala članice našeg Udruženja za ovaj vid–tehniku izrade nakita od fimo mase je Petrovic Ljudmila koja je po struci modni dizajner.

    Rezultati postignuti ovim mini projektom su fenomenalni, a to je pokazano na modnoj reviji nakita koja je održana 06.10.2007 godine. Na reviji su 6 profesionalnih manekenki, kao i 3 devojčice prisutnima koji su bili u sali demonstrirale radove (ogrlice, narukvice, kaiševe, ešarpe...) nastale u prethodnih 6 meseci u okviru kreativne radionice „VREDNE RUKE“ dok su se iz urađenog kataloga na zidu smenjivale slike svakog artikla ponaosob preko video projektora.

Slike svih radova nastalih u Kreativnoj radionici „VREDNE RUKE“ su kao katalog ubačene i na web sajt Udruženja, kao i slike sa održane modne revije nakita, nakon koje je usledio KOKTEL i druženje sa radioničarima, gostima, manekenkama.

slike sa događaja

Koordinator i Predsednik USD:
Dimitrijević Željko

-----------------------------

Izveštaj sa tribine o Bezbednosti u saobraćaju za osobe sa invaliditetom održanoj 27.09.2007 godine

Udruzenje stanara Doma ,,Dragisa Vitosevic”u skladu sa svojim programskim aktivnostima organizovalo je tribinu na temu:

ZAKON O BEZBEDNOSTI SAOBRACAJA – izmene i dopune

  • Bezbednost za osobe sa invaliditetom

Dana 27.09.2007 godine u 19h odrzana je tribina u saradnji sa udruzenjem FESTINA LENTE-ZURI POLAKO u prostorijama biblioteke Doma.

Prisutni:

  • Lazarevic Ivana-vodila tribinu
  • Serdar Miroslava
  • Serdar Tatjana
  • Milan Stojanovic-komsija
  • Dvadesetak clanova USD-a

Bilo je predvidjeno da u skupu ucestvuju predstavnici Gradskog sekretarijata za socijalnu i deciju zastitu, Sekretarijat za saobracaj i uprave saobracaja, preduzeca Parking servisa, predstavnici Opstine Zemun i Novi Beograd, predstavnici Gradskog saobracajnog preduzeca, predstavnici Udruzenja i Saveza koja okupljaju osobe sa inavliditetom, predstavnici Ministarstva za kapitalne investicije, predstavnici gradjana naselja u kome se Dom nalazi i drugih institucija, kao i pojedinci koji svojim angazovanjem mogu doprineti tretiranju problema i iznalazenja resenja i predstavnici sredstava javnog informisanja.

Ocekivalo se da ce tribina doprineti potpunijem informisanju o novinama koji predstojeci Zakon donosi, kao i iznalazenju adekvatnih resenja posebno po pitanjima bitnim za osobe sa invaliditetom od kojih vec postoje inicijative .

Dimitrijevic Zeljko je dao uvodnu rec i zvanicno otvorio tribinu. Rekao je koja je tema a to je Zakon o bezbednosti saobracaja-izmene i dopune; bezbednost za osobe sa invaliditetom. Potom je dao rec gospodji Lazarevic Ivani koja je ukratko predstavila svoju organizaciju osoba sa invaliditetom a to je udruzenje FESTINA LENTE –ZURI POLAKO. U proceduri je ZOPS skraceno od Zakona o bezbednosti saobracaja.

Stavke koje su bile na dnevnom redu su:

-da nalepnice za vozila osoba sa invaliditetom vaze na teritoriji cele Srbije

-da nadleznost za kontrolu koriscenja parking-mesta za vozila OSI bude na organima MUP-a umesto kao do sada na organima inspekcije

-da se u Beogradu formira posebna sluzba KOL-centar, za sva pitanja iz oblasti saobracaja i javnog prevoza za populaciju sa invaliditetom

-da vozila javnog prevoza moraju imati posebno predvidjene uslove-obelezena mesta  za prevoz osoba sa invaliditetom.

Sto se tice nalepnica govoreno je da se povede racuna da ne bi doslo do zloupotrebe tih povlastica od strane rodbine osobe sa invaliditetom i da se te nalepnice usvoje za celu Srbiju. je istakla da je problem i nadgledanje parking mesta za osobe sa invaliditetom jer to radi komunalna inspekcija kojoj je radno vreme do16h pa posle toga niko ne vrsi kontrolu i u tom vremenu dolazi do zloupotrebe tih parkung mesta. MUP navodno za ta mesta nije nadlezan da kontrolise,  a ide se na to da to bude u njihovoj nadleznosti jer ce ljudi vise to postovati. Pomenuto je i to da bude osnovan KOL centar za celu Srbiju na jednom ili vise brojeva za sve a ne kao do sada da je svaka opstina imala svoje brojeve. Gospodja Lazarevic je dala informaciju da ce od 01.10.2007 Zakon o bezbednosti  saobracaja biti u skupstinskoj proceduri.

Potom su prikazani video zapisi na projektoru o barijerama na koje nailaze osobe sa invaliditetom u obavaljanju svakodnevnih poslova .

Lazic Milada je napomenula da  zakoni nisu sporni nego je bitno da opsta populacija postuje te iste zakone. Na to se nadovezala Lazarevic Ivana koje je rekla da nemaju pravog nacina kako ljude primorati na postovanje zakona .

Dimitrijevic Zeljko je potom napomenuo da je posto je ovo jedina ustanova ovakvog tipa u Beogradu postojala linija 76 sa autobusom koji je bio niskopodni i koji je omogucavao osobama korisnicima invalidskih kolica da se voze gradskim prevozom, ukinuta.Potom je Lazarevic Ivana rekla da je saznala da ce jos tri mesta u GSP biti oznacena za osobe sa invaliditetom. Kao predstavnik gradjana u kome se Dom nalazi dosao je Milan Stojanovic koji je pomenuo Gordanu Rajkov da se angazuje oko ovih problema, jos je rekao da ima pomaka u pomaganju sto se tice pojedinaca u institucijama ali nema pomaka u pomaganju od strane samih institucija. Zeljko Dimitrijevic je rekao da je tema same tribine ponikla iz jednog razgovora. Jos jednom je napomenuo svoje razocarenje da niko od pozvanih nije dosao da prisustvuje tribini. Pomenut je i projekat ,,Svest vise prepreka manje”. Lazic Milada je napomenula da je od kljucnog znacaja da osoba sa invaliditetom ucestvuje u izgradnji ili da bude u komisiji prilikom izgradnje rampi jer ce ih ipak oni i koristiti. Lazarevic Ivana je potvrdila ovaj predlog da uvek kad se nesto radi za OSI mora biti osoba sa invaliditetom ali da sve to funkcionise dobro do neke granice pa stane. Citanje dela zakona i njegovo tumacenje vezano je za arhitektonske barijere iznela je Lazarevic Ivana. Komsija Milan  Stojanovic je istakao da nije problem zakon, ni da se razradi ali niko nije edukovan da bi to radio jer bi mnogo zakona trebalo da se promeni, zato sto bukvalno jedan iskljucuje drugi. Lazarevic Ivana-da je bilo pitanja da li to treba da bude uredba, dopuna zakona ili zakon za sta se i odlucilo. Dimitrijevic Zeljko je rekao da ce morati sve da ispostuju zbog evropskih standarda i da ce morati sve da sprovedu u delo. Ukljucio se i Milinkovic Branko i izrazio je svoje zaljenje sto ostale organizacije nisu dosle a bile pozvane jer se i njih ticu ova pitanja i sto mediji nisu dosli jer samo preko njih se mozemo obratiti Evropi. Lazarevic Ivana se slozila sa tim i rekla da bi svi trebalo da se udruze da bi se nesto sprovelo u delo, jos je dodala da je 99% sigurno da ce nov zakon biti usvojen tj.zakon o bezbednosti u saobracaju i to mora da uspe jer Evropa trazi i nece dati donacije za druge stvari. Zorica Filipovic je upitala Lazarevic Ivanu, da li ih je neko podrzao iz invalidskog pokreta. Na to je Lazarevic Ivana odgovorila da su podrzani iz Ministarstva –sektor za osobe sa invaliditetom, dali su im dosta materijala za rad. Rekla je jos i da je Filip Moris dosta pomogao Nisu uradivsi dosta rampi, tj.donatori su to uradili.

Zakljucak tribine: Da ce Zakon o bezbednosti saobracaja-izmene i dopune, bezbednost za osobe sa invaliditetom najverovatnije biti usvojen i da ce on dosta pomoci osobama sa invaliditetom u obavljanju svakodnevnih aktivnosti kao ravnopravne jedinke drustva.     

ZAPISNIČAR:                                             PREDSEDNIK USD:
Srbinovic Ivana                                         Ž.Dimitrijević

U Zemunu
02.10.2007.

-----------------------------

Prezentacija Internet kluba u Skupstini grada Beograda 26.9.07

Udruženje stanara  Doma u saradnji sa Domom za odrasla invalidna lica , a uz podršku Sekretarijata za socijalnu i dečiju zaštitu, realizovalo je projekat „Internet klub u Domu Dragiša Vitošević“. Projekat koji je po mnogo čemu specifičan, realizovan je veoma uspešno, iznad svih naših očekivanja.
Ideja o otvaranju ovog kluba u prostoru postejećeg kafe-kluba, potekla je od naših stanara i njihovih potreba za  novim vidom komunikacije koju danas koriste svi.Ovakav vid komunikacije je za osobe sa telesnim invaliditetom sa očuvanim mentalnim sposobnostima od izuzetnog značaja, naročito ako se uzme u obzir stepen otvorenosti i prilagođenosti našeg društva ka ovoj populaciji.Iz te neke „izolovanosti“ , a uz stalnu želju za novim, interesantnim i  modernim rodila se ideja da se pokuša otvoriti klub i aplicirali smo predlogom projekta na Vaš konkurs.Kao i uvek Sekretarijat je imao sluha za naše potrebe i inovativne ideje kada je ova populacija u pitanju i podržao isti.Projektom je planirano da se u prostoru Doma, gore navedenog kafe – kluba, uvede kablovski internet kako bi informacije i ljudi širom sveta bili dostupni pre svega stanarima Doma, a naravno i svim korisnicima Dnevnog centra koji dolaze u Dom kao i prijateljima i komšijama  koji su redovni posetioci našeg Udruženja.Prostor kojim raspolažemo je u potpunosti prilagođen osobama sa telesnim invaliditetom, te smo smatrali da bi svi koji imaju potrebu i želju da saznaju nešto više, a usled fizičke nepristupačnosti ne mogu koristiti neki od internet klubova po gradu, mogli dolaziti kod nas, jer već mnogo godina imamo dobru saradnju sa udruženjima osoba sa invaliditetom iz Beograda.
Ponudom više firmi koje se bave ugradnjom kablovskog interneta izabrali smo za naš najpovoljniju, u skladu sa raspolažućim sredstvima.Kako je po predlogu projekta partner tj. Dom uzeo na sebe obavezu da funkcionisanje kluba bude što kvalitetnije i da se permanentno poboljšavaju uslovi rada istog, traženo je rešenje kako bi bez remećenja nekih postojećih aktivnosti internet bio dostupan što većem broju korisnika, te  omogućen je pristup internetu i u sobama korisnika koji iz zdravstvenih razloga nisu u mogućnosti da koriste usluge kluba, a imaju potrebu i želju za istim.
Po završetku postavljanje neophodne infrastrukture i uspostavljanja interneta u Domu, pristupilo se opremanju kluba od postojećih resursa.U želji za što lepšim i  kvalitetnijim prostorom i uslugama Dom kao partner, se obratio Kanadskoj amasadi projektom o opremanju kluba i od istih dobio odgovarajuću opremu, tako da je u početku skromna ideja doživela veoma lep i uspešan rasplet i dala fantastične rezultate.
Nakon sveobuhvatnih uputstava o korištenju interneta stanari Doma su imali priliku da provire u svet koji je sa druge strane ekrana.
Vremenom,kako su radovi na ugradnji interneta odmicali u Usd-a  se rodila ideja i o izradi i postavljanja sajta koji bi što većoj populaciji omogućio poznanstvo sa nama i svim i onim što mi radimo, tako da je uopravo u internet klubu bila promocija našeg sajta čime smo na neki način kompletirali ovu tzv. „tehnološku priču“.
Pozitivno je i lepo da se od jedne ideje podržane na odgovarajući način, kompletira celo jedno polje povezanih stvari i pojava.Pri izradi predloga projekta znalo se šta su očekivani rezultati , a to su svakako mogućnosti ove populacije da putem novih tehnologija komunicira sa svetom, stiče nova poznanstva i iskustva, dolazi do mesta do kojih samo ovako može itd.Ono što niko nije predvideo jeste to da će pojedini stanari, različitih interesovanja putem interneta završiti višemesečne kurseve iz različitih oblasti, a ovih dana je dodela sertifikata za uspešan završetak istih.Ovo je samo još jedna potvrda o mogućnostima ovih ljudi kojima su neophodni samo odgovarajući uslovi i podrška, a mi smo i jedno i drugo imali zahvaljujući ljudima koji su prepoznali našu ideju.
Ono što nam je još  u planu jeste nabavka prilagođene opreme za rad na računarima, što ćemo nadam se u narednom periodu i ostvariti.Oprema se odnosi na tastature .

Hvala vam na podršci i saradnji i nadamo se zajedničkim uspesima i u buduće.

slike sa događaja

Koordinator projekta
Janković Goran

-----------------------------

Dejvis kup

U okviru programskih aktivnosti za treći kvartal 2007. godine Udruženje stanara Doma je, u saradnji sa Teniskim Savezom Srbije i Upravom Doma, organizovao za svoje članove odlazak na DEJVIS – KUP  u Beogradskoj Areni od 21 do 23. septembra 2007.
Za ovaj sportski događaj bilo je veliko interesovanje, tako da je za tri dana Arenu posetilo 15. redovnih članova USD – a.  
Atmosfera tokom sva tri dana je bila inzvanredna pogotovo kada je mečeve igrao naš najbolje rangirani teniser Novak Đoković.
Ovaj događaj ćemo dugo pamtiti, pogotovo trenutak kad je naš tim osvojio treći poen i time se plasirao u Svetsko takmičenje posle pauze od 12. godina. Sve ovo je trebalo doživeti. Jednostavno kompletna organizacija je bila za svaku pohvalu.

slike sa događaja

Zemun, 24.09.2007. god.

Izveštaj napisala:
D. Stanojević s.r.

-----------------------------

Izlet članova USD-a u Kalenić

Grupa od 12 članova USD i još sedmoro zaposlenih iz Doma, 18.08.2007. god., obišla je, u okviru izleta iz programa koji se finansira iz budžeta Ministarstva za rad i socijalnu politiku, Kalenić i istoimeni manastir. Domaćini su nam bili članovi Udruženja likovnih umetnika iz Levča, inače naši prijatelji i učesnici likovne kolonije koja se održava u Domu. Posle gumi defekta na mini-busu, što je brzo zaboravljeno, stigli smo na odredište, gde su nas dočekali dragi prijatelji. U dvorištu škole dragi domaćini su postavili šator i priredili nam dobrodošlicu po starom srpskom običaju, uz čašicu rakije, po čemu je poznat ovaj prelepi kraj Srbije, kao i neizbežno pečeno prase, lepo smo se počastili. Posle ručka smo posetili manastir Kalenić koji je sagrađen pre tačno šest vekova u poznatom moravskom stilu. Vreme je proteklo brzo i bližio se rastanak sa dragim prijateljima, koji će za par dana doći kod nas na likovnu koloniju, gde ćemo uzvratiti gostoprimstvo i nastaviti sa druženjem.

    Oko 19 sati zaputili smo se Domu svom i bez ikakvih pehova stigli kući oko 23 sata.

slike sa događaja

U Zemunu, 20.08.2007.                                                                   
Organizator izleta:
Ž. Miloradović, s.r.

-----------------------------

Slava u Zrenjaninu

Za Preobraženje nekoliko članova USD-a i radnika Doma posetili su bratsko Udruženje paraplegičara i kvadriplegičara Banata u Zrenjaninu kako bi zajedno proslavili slavu prijatelja iz Zrenjanina. Kao i uvek sve je bilo organizovano na najbolji način, sa brojnim prijateljima iz Srbije, a ove godine bio je prisutan i ambasador Japana. Uz prijatne zvuke tamburaša prisutni su proveli ugodno polepodne, a mnogi su ostali do kasnih večernjih časova. Rastali smo se uz srdačne pozdrave s nadom da ćemo i na dalje učestvovati na ovako prijatnim druženjima na obostrano zadovoljstvo.

slike sa događaja

Organizator
Janković Goran-podpredsednik USD

-----------------------------

Draženkov rođendan

Devetog avgusta 2007. na Adi Ciganliji održan je prvi trning u orijentiringu, a nakon toga uz muziku, piće i zakusku priređeno je rođendansko iznenađenje našem svetskom vicešampionu u bacanju diska, Draženku Mitroviću. Ceo događaj organizovan jeu saradnji sa novoosnovanom organizacijom "Sve je moguće".

slike sa događaja

Dražini utisci:

"Sve je počelo pozivom ekipe “Sve je moguće” na trening orjentiringa. Iako mi se nije išlo Miladina moć ubeđivanja je bila presudna da baš taj dan, 09.08.2007. odem na Adu, gde nas je čekao Pajko Mrgud sa ekipom.
    Pošto smo dobili uputstva i kartu Ade obeleženu potrebnim znakovima, krenuli smo ispod nadvožnjaka ka golf terenima. Samim tim što sam odradio redovan trening to pre podne, sve ovo mi je bio dodatni napor, ali uz dobru ekipu skupio sam poslednje atome snage i krenuo, a da pojma nisam imao šta me čeka.
    Jedno tri sata sam, po najvećoj vrućini ispunjavao dati mi zadatak zajedno sa ostalim članovima udruženja “Sve je moguće”. Ova akcija je jako dobra, samim tim što po prvi put orjentirig treniraju osobe sa invaliditetom i trebalo bi poraditi da se uključi što više ljudi.
Nakon odrađenog treninga, onako umornog su me nagovorili da odem sa njima da vidim Avantura park gde nisam ni sanjao kakva me avantura u stvari čeka.
    Stigavši do tog dela Ade imao sam šta videti, prvo mi je u oči upao veliki natpis DRAŽO, SREĆAN TI ROĐENDAN, a u potpisu su bili članovi Udruženja “Sve je moguće”. Pored toga, tu su bili i svi moji najdraži prijatelji i saradnici, a orkestar je obećavao veselo druženje. Prvo jedno pola sata nisam mogao doći sebi, šta se tu dešava, a onda je adrenalin proradio, što od uzbuđenja, milog glasa i stasa pevačice grupe koja nas je zabavljala, jer je to sve za mene bilo veliko iznenađenje.
    Ovim putem želim da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovom iznenađenju, a shvatio sam da sam jako bogat i sretan čovek kada pored sebe imam takve prijatelje.
Hvala vam."

Draženko Mitrović
-----------------------------

Najlepši gest

Trećeg avgusta 2007. gospođa koja je želela da ostane anonimna poklonila je našoj organizaciji 200 € i 10,000 dinara. Na ovaj način želimo da joj se od srca zahvalimo.

-----------------------------

Kampovanje na Divčibarama

     Sportsko – rekreativno Udruženje “Sve je moguće” okuplja osobe sa i bez invaliditeta, kako sa teritorije Srbije, tako i šire. Želja nam je da se što više razbiju predrasude i tabui u našem društvu o osobama sa invaliditetom (OSI), kroz druženje i sportsko-rekreativne aktivnosti (na prvi pogled nemoguće za OSI), što smo već i dokazali kroz nekoliko akcija ovog Udruženja.

    Do sada smo uz pomoć prijatelja, srodnih organizacija i Doma, imali četiri veoma bitne akcije (do tada za nas samo želje o kojima se nismo usuđivali ni razmišljati upravo zbog svog invaliditeta). Prva akcija je bila odlazak u “Rajkovu pećinu” u Majdanpek, zatim poseta konjičkom klubu ”KREMEN” u Pančevu i jahanje na konjima, pa posmatranje ptica zimi na Dunavu i najsvežija (za sada) kampovanje na Divčibarama 30.juna-01.jula. Teško je, skoro nemoguće, opisati koliko su ove aktivnosti imale uticaja i pozitivnog efekta za sve članove, a posebno na OSI, korisnike invalidskih kolica. Trebalo je posle svake akcije videti ozarena lica i slušati komentare vođene danima. Lično sam sve to smatrala nemogućim i potiskivala duboko u sebi kao i mnoge druge svoje želje i potrebe… Ali, kada se nađete na željenom mestu sa dobrim ljudima i pravim prijateljima, zaboravite sve što vam otežava život, pa i svoj invaliditet. Opustite se i uživate u svim lepotama koje vas okružuju…a kasnije naviru lepa sećanja i povremeno pitanje: da li je to bila stvarnost ili san, da li je moguće? Ali, SVE JE MOGUĆE!

    Ovako je bilo na Divčibarama. Moram napomenuti da su u toj akciji učestvovale i osobe sa težim telesnim invaliditetom (fizički potpuno zavisne) i nikada van kreveta nisu spavale. Kada smo se našli na jednoj prelepoj zelenoj livadi okruženi visokim bogatim krošnjama drveća koje nam je nesebično pružalo svoju debelu hladovinu, čist vazduh i svežinu, istog trenutka smo zaboravili na vrelinu asfalta koja nas je sve vreme putovanja pratila. Udahnuli smo punim plućima i posle veoma kratke pauze svi su se prihvatili određenih poslova… Na sve strane su se videla nasmejana lica i vredne ruke stalno u pokretu… Dok se u kotlićima krčkao pasulj sa rebarcima, Draža je pripremao zapršku za svoj (ljubičasti), a Dada za svoj pasulj. Pomoćnici smo im bili Bole i ja. Bane se dimio zajedno sa roštiljem, dok su Goca, Lidija i Vesna pravile salatu i služile osveženje a Ruža peciva. Aca je odmah vezao uže niz koje su se spuštali naši dečaci, Veljko, Mateja i Stefan u pauzama između donošenja vode i drva, a kasnije su im se pridružili Zoka, Draža i ostali koji su mogli. Uz Acinu veštinu i instrukcije, veliki doprinos su dali Beti, Zlatan, Dejan, Vaske i ostali, pa su šatori nicali kao pečurke samo različitih boja. Dok Irenica kao pahuljica samo se stvori tamo gde je najpotrebnije da pritekne u pomoć, kao i ostale devojke, sve to je sa nevericom posmatrala Ljilja, a Zoka iz ležećeg položaja je maksimalno koristila foto-aparat sve dok tu ulogu nije preuzeo direktor. Željko se borio sa viškom kiseonika jer su se njegova pluća prepuna nikotina malo teže adaptirala, sve dok se nije dohvatio lopte i povratio davno izgubljenu kondiciju. Kasnije se jelo, pilo, igrala odbojka iz svih mogućih položaja (ležeće, sedeće, trčeće…) a sve to je propraćeno raznim doskočicama i gromoglasnim smehom…

    U večernjim satima su nam se pridružili i učesnici orjentiringa, pa tako okupljeni oko logorske vatre, koja je davala posebnu čar i toplinu svi smo pevali, a kasnije je bilo finalno takmičenje u pevanju. Voditeljski par Ena (Željko) i Marko (Ruža), zajedno sa članovima žirija, laskavu titulu naše pobednice dodelili su našoj Bucki (Dadi). Pred zoru neki su otišli u šatore da malo prilegnu, a drugi su dremnuli pored logorske vatre koju je sve do sunca održavao naš diša, a u isto vreme budno osluškivao da li nekome od nas ne zatreba neka pomoć. S prvim jutarnjim Sunčevim zracima ponovo smo se okupili oko vatre koja se polako gasila dok smo mi ispijali prvu kafu i veselo čavrljali (pritom zaboravljajući da je nedelja sve dok nas Goca na to nije podsetila). U popodnevnim satima kada smo se počeli pakovati lica nam nisu bila baš tako vesela jer je dogovoreno vreme povratka suviše brzo došlo. Razišli smo se svi sa istom željom, da se ovo što pre ponovi ali da duže traje.

    Sada kada naiđem na neke prepreke ili ograničenja koja mi otežavaju život (koja je na prvi pogled nemoguće prevazići) samo se setim naziva našeg Udruženja SVE JE MOGUĆE! Zaista i OSI ako imaju želju i dovoljno se potrude SVE JE MOGUĆE!

    Članovi našeg Udruženja su ljudi velikog srca i žele da svojim timskim radom skrenu pažnju i pokažu kroz lični primer da OSI ne smeju imati ograničenja u našem društvu. Udruženje u potpunosti opravdava svoj naziv i srećna sam što sam član takve organizacije.    

slike sa događaja

Predsednica Udruženja
Milada Lazić   

----------------------------

Izlet u Vršac

Već duže vreme naš drugar Vladimir Džajević ima želju, kako zbog drugih stanara, tako i zbog sebe i svojih uspomena, da organizuje izlet u Vršac, mesto svoje mladosti.
Subota, sedmi juli, predivan dan, Ivanjdan.
Poneli smo sa sobom sve neophodne stvari, hranu i piće i uputili se prema nepregldenoj banatskoj ravnici.
Naš autobus, koga od milja zovemo Plava ptica, a ekskluzivno ga vozi Saša Popović, krcat putnicima, povremeno je bio brži i od čuvenog Boletovog kombija. Čim smo stigli u Vršac, pridružila nam se gospođa Dušica Pecikoza iz Turističke organizacije SO Vršac, koja nam je, sve vreme, bila vodič.
Prva destinacija nam je bio manastir Mesić iz XV veka gde je svečanim posluženjem raznovrsnih đakonija, uz prisustvo brojnih građana, obeležen Ivanjdan.
Odatle smo krenuli "putem vina" gde smo imali prilike da vidimo prelepe zasade vinograda, koji se prostiru na preko 2000 hektara.
Na samom Guduričkom vrhu, koji je sa 641 metar nadmorske visine, ujedno i najveći vrh u Vojvodini, na prelepom proplanku, u senci drveća, napravili smo pauzu  za ručak i druženje. Domaćini su doneli i specijalitete Vršačkih vinograda, rakiju i vino. Uz roštilj, šalu i  ćaskanje vreme je brzo proteklo.
Vratili smo se u Vršac, prošetali pešačkom zonom koja je u samom centru grada.
Oduševila nas je Sterijina kuća, pivnica, sportska hala Milenijum ...
Ni zaista vreo dan nije pokvario naše dobro raspoloženje a nadamo se da je naš Vlada posebno uživao, i kao domaćin izleta i kao dragi gost svojim prijateljima koji su ga, a i sve nas, dočekali srdačno i prijateljski.

slike sa događaja

Organizator jednodnevnog izleta
Vladimir Džajević

-----------------------------

Norma je pala...

Da, bila je to tako lepa rečenica sa dobro poznatog broja telefona koja je označavala osvajanje norme za Olimpijske igre u Pekingu 2008.god. Draženko, Joca, Nemanja u Slovačkoj na sankcionisanom međunarodnom takmičenju ostvarili su normu u atletskim disciplinama.

Draža je postigao normu u bacanju diska bacivši ga na dalekih 25,67 metara kao i u bacanju koplja 22,72 m čime je oborio i lični rekord. Pored svih napora koji su pratili ove momke do odlaska u Slovačku, rezultat je morao doći, jer najvažnije od svega su njihov rad, vežbanje i  želja za pobedom, što je bilo najvažnije da Draža i ovoga puta donese ove divne rezultate i zlatne medalje. Čestitamo svim takmičarima i želimo da tako i nastave.

Tekst napisala: Ivana Zuber
----------------------------

Izveštaj sa jednodnevnog izleta u Valjevo

    U okviru programskih aktivnosti za treći kvartal 2007. godine Udruženje stanara Doma organizovalo je jednodnevni izlet u Valjevo, i pravo je zadovoljstvo istaći da je na ovaj izlet krenulo i četiri člana Udruženja koji po prvi put idu na ovakve događaje. Organizator putovanja bila je moja malenkost. Iz velike ljubavi prema svom gradu i sugrađanima, sa velikom radošću prihvatio sam ovu organizaciju izleta koju mi je Udruženje poverilo. Napravljen je plan putovanja, spisak putnika i 30. maja oko 9:00 časova nas oko 30-ak (stanara, zaposlenih, vojnika na civilnom služenju vojnog roka) krenulo je put Valjeva. Na polasku nas je ispratio direktor, ali i ostali stanari. Dule je svima nazdravio “domaćom”, za srećan put. Tog jutra nas je pratila neizvesna vremenska prognoza, sa mogućom kišom i pljuskovima, ali čini se da to nije brinulo nikoga od putnika i svi su imali nadu da će nas vreme poslužiti. Dobro raspoložena kolona (kombi, pikap, autobus), krenula je najpre put Brankovine. U Valjevu nam se pridružila moja poznanica i prijateljica Ceca, koja nam je bila vodič kroz Brankovinu i Valjevo. Brankovina - istorijski spomen kompleks, divna priroda, duboka hladovina i mir koji povremeno prekida žagor dece i drugih posetilaca. Tu je veliki broj objekata od kulturnog značaja koji svedoče o našoj istoriji : Desankina škola sa muzejskom postavkom o njenom životu i radu, Protina škola, sada muzej školstva u i srpskom ustanku, tu je čika Ljubin vajat, Crkva i spomenici Nenadovića... Naša ekipa je razgledala okolinu i polako se sakupila u hladovini ispod velikih stabala pored Desankinog groba. Tu nam se pridružila i domaćica, kao i kustos muzeja i upoznala nas sa detaljima iz Desankinog života. Da se ne bi previše opustili, prve kapi kiše su nas upozorile da je vreme za polazak. Kad je kiša već počela da pada, mi smo svi bili smešteni i spremni za polazak u Valjevo. Na putu do Valjeva nebo se polako razvedrilo. Krenuli smo u šetnju kroz valjevsku varoš, glavnim šetalištem, lepo sređenim i urednim, punim izloga prodavnica, kafića i poslastičarnica. Tu se ekipa razišla na različite strane, svako vođen svojim željama i interesovanjima. Imali smo oko dva sata vremena za šetnju i razgledanje. Nakon te šetnje i razgledanja vreme je bilo za ručak i opuštanje, a oblaci su nas ponovo opominjali. Put nas je vodio do restorana ”Kod Laze”.
Restoran velik, pristupačan za kolica, smešten u hladovini ogromnih platana koji privlače pogled svojom lepotom i veličinom. Na ulazu u restoran dočekao nas je svima nam već poznat domaćin Laza i poželeo nam dobrodošlicu. Udobno smo se smestili i opustili uz razgovor i piće, a onda i ukusnu teleću čorbu (poznatu u ovom kraju) i roštilj. Nakon ručka svi su bili dobro raspoloženi. U takvoj atmosferi smo krenuli i put Beograda, puni utisaka i uverenja da će nam Valjevo uvek biti omiljena destinacija.

slike sa događaja

Izveštaj napisao
Branko Milinković
03.06.2007
-----------------------------

Izveštaj sa Učešća na 50. Međunarodnom šahovskom festivalu u Mataruškoj banji šahovskog kluba “Pogledi” od 20 – 26. 05. 2007.

         Kada je Petar Durković pre osam godina obnavljao šahovski klub ”Naš korak”, čije je osnivač  Udruženje distrofičara Beograda, on je nama, da bi nas animirao, pričao i pokazivao fotografije sa šahovskih festivala u Puli gde je učestovao  šahovski klub ”Naš korak”. Mi smo na to odmahivali sa komentarima “’ma daj Pero, šta pričaš i nemoj da se zanosiš - to su bila neka druga vremena”… Bilo je  i tu grubljih komentara, međutim Pera je, kao i pre, prelazio preko toga i uvek ostvarivao svoju zamisao. Pa se tako Petrova ideja i zamisao o šahovskom festivalu ostvarila, isto kao sa Olimpijskim danima  koji su postali tradicionalni i uzeli međunarodni karakter.
         Ovo bi bio kao neki uvod, u neku vrstu reportaže sa Međunarodnog šahovskog festivala održanog od 21. do 26. maja u Mataruškoj Banji, gde je učestovao i naš šahovski klub “Pogledi”.  Kao što je poznato klub postoji više od dve  godine, većina nas je više očekivala od tog kluba, međutim niko od nas nije se potrudio da ispuni ta očekivanja osim kapitena kluba Ružičić Momčila koji se maksimalno trudio da kako-tako klub funkcioniše. Sve su ovo teme za neka druga mesta i prilike, ipak da se mi vratimo samom festivalu i našoj posadi koja je brojala devet članova. Dakle, na tom brodu su bili : Direktor ove kuće, Željko - predsednik USD – a  preko kojeg je Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne polike uplatilo sredstva da bi se moglo otići na tu manifestaciju, Momo - kapiten kluba, Zorica - polaznik kursa u remiju, naša prva tabla - Miroslav, naš najbolji igrač - Zoran, Milenko, gospo’n vojnik  Vanja i moja malenkost. U oba pravca, sem vozača Boleta i Dekija, imali smo, ako se može reći, po jednog putnika više u odlasku - sekretara kluba Ivanu a u povratku budućeg igrača kluba - Bobana koji se izgubio negde oko Sajma, tako da je pitanje hoće li i potpisati pristupnicu kad je video u kakvom nam je stanju naš vozni park.
         Svaki od članova posade imao je svoje razloge i motive što je došao na taj brod, odnosno hotel Termal u Mataruškoj Banji, gde se slio sav šahovski svet Srbije. Motivi i razlozi su bili razni : dobijanje više kategorije, degustacija žestokih pića, učenje remija, susret sa rodbinom, obilazak dragih  mesta  i prijatelja, upoznavanje drugih kladionica, odmaranje i tako dalje. A nije izostala ni poseta manastiru Žiča.
         Ali, u devet ujutro kad su počinjali mečevi, svi su bili kao jedan da bi bodrili sive ili crvene, zavisno u kojim bismo majicama nastupali, da  bi se za vreme ručka razvila diskusija  kako su prošla prethodna dva meča tog dana, ko je propustio remi a ko je imao pobedu. Zatim se  gotovo uvek došlo do zaključka da smo dobro prošli, i  da smo premašili sva naša očekivanja.
Tokom drugog dana takmičenja, šahovski festival  posetio je naš olimpijac Draženko Mitrović koji je toga dana završio pripreme  u Gornjem Milanovcu.
U početku festivala većina učesnika bila je pomalo iznenađena našim prisustvom, ali kako je vreme odmicalo, atmosfera je postajala sve opuštenija, jer smo pokazali svoju pozitivnu energiju u svakom pogledu i da možemo biti ravnopravni partneri na 64 crno-bela polja.
Zato smatram da je ovo pravi putokaz, odnosno model za osobe sa invaliditetom ka jednakim mogućnostima i inkluzivnom društvu.

slike sa događaja

U Zemunu, 28.05.2007.                                                                            
Izveštaj napisao:
Dušan Đurović
-----------------------------

Zlatni Kotlić 2007.

Ekipa Udruženja stanara Doma već par godina za redom  učestvuje na Zlatnom kotliću u Zrenjаninu. Domaćin je  Udruženje paraplegičara i kvadriplegičara Banata. Manifestacija je tradicionalnog,  takmičarskog karaktera,  održava se u drugoj polovini maja meseca. Ovogodišnje druženje zakazali su  za 19. maj.  Vremenska prognoza nam nije  mnogo obećavala sa obzirom na to da je samo par dana ranije bilo veoma toplo sa trideset stepeni u plusu, a ovo jutrro  prohladno, tmurno i kišovito  sa svega 12 stepeni.
Naravno, to nas nije pokolebalo i put Zrenjenina krenula je trineastočlana ekipa puna optimizma da će nam dan ipak biti lep. Moram priznati da je najubedljivija u tome bila  Milada koja je sa sobom ponela i naočare za suce. Za svaki slučaj.
Stigli smo do odredišta. Neke od ekipa su već počele sa radom. Užurbano smo  krenuli sa pripremama oko  podele posla zbog takmičarskog dela. Bole i Deki su se sjajno snašli oko potpale vatre sa obzirom na to da su drva bila prilčno sirova.  Ekipe su dobile i svoj takmičarski broj.
U Ekipi za riblju čorbu bili su : kapiten  ekipe Milada , naša Slavka tj.”Lepotica”, Ivana i ja dok su ekipu za pasulj činili : kapiten Dada, naša Anđa iz kuhinje, Željko i mala Ika kako zovemo Ivanu Srbinović. Ali, to nije sve - mi smo imali i ekipu za spremanje roštilja koju su činili  naši momci Dragan, Bane i naš direktor koji je ovog puta bio i  u funkciji foto-reportera i veoma dobro se snašao. 
Atmosfera je zaista bila sjajna. Prvo zato što nas je vreme poslužilo, a to je veoma važno jer kompletna aktivnost se sprovodi pod vedrim nebom na prelepoj prostranoj livadi. A za to da slučajno nikome ne bude hladno, pobrinuli su se sokići od šljiva, hmelja, grožđa, jabuke… za svakog po nešto.
Po prvi put sam ovde i neverovatno je kako je svet mali, posle deset godina videla sam se sa drugarima iz srednje škole a oni su za ovo takmičenje sa ekipom došli iz Vlasenice.
Sve 22 ekipe koliko je imao ovogodišnji Zlatni kotlić imale su podršku od benda  “Banatski tamburaš“ koji su za svaku ekipu otpevali po blok starih izvornih  pesama.
Po završetku kuvanja kapiteni ekipe nose uzorak na ocenu žirija a zatim sledi ručak i proglašenje pobednika.
Po oceni žirija naši kotlići nisu bili nagrađeni. Dobar deo degustatora smatra da smo trebali dobiti  neku od nagrada za riblju čorbu. Sudijina je ipak poslednja. O ukusima je nezahvalno komentarisati. Svako ima neko svoje obrazloženje. Zašto baš tako?
Ja se držim onog sportskog duha. Važno je učestvovati.

slike sa događaja

U Zemunu,  19.05.2007.
Izveštaj napisala:
Filipović Zorica
-----------------------------

Projekat “ Vredne ruke”

Uz podršku Ministarstva  rada, zapošljavanja i socijalane politike, Sektora za zaštitu osoba sa invaliditetom , sredinom marta počela je punom parom da radi  kreativna radionica, spremajući se  za neku vrstu prodajne izožbe  koja će biti najverovatnije u septembru. Trenutni rad fokusiran je na pravljenju  unikatnih ogrlica od  perli raznih oblika koji radioničari sami ručno izrađuju od posebne fine mase fimo, određenom tehnikom i svojom  jako izraženom maštom uspevaju da naprave prelepe i unikatne predmete nosive u svakodnevnom životu. Sledeći zadatak biće nam iscrtavanje po tkanini gde će do izražaja opet doći njihova kreativnost. Talenat i veliki trud, dama radioničarki kao i njihova volja za radom garant su uspeha ove izložbe u septembru mesecu, na kojoj će biti  prikazani svi radovi urađeni  tokom tih 6 meseci.

slike sa događaja

Ljudmila Petrović – voditelj radionice
-----------------------------

Uspesi našeg šapiona

Period iza nas za Draženka Mitrovića bio je u znaku priprema i takmičenja, naime od 08-22.  maja u organizaciji atletskog kluba “Pogledi” Draženko je bi na pripremama u Gornjem Milanovcu, gdje je uz budno oko trenera Vlastimira Golubovića vredno radio.Prva prilika da vidi efekte urađenog bila je već 16. maja na Marakani  kada je Savez za sport i rekreaciju invalida Beograda organizovao gradsko takmičenje osoba sa invaliditetom u atletici, gdje je naš šampion osvojio zlato i dva srebra, a značajan je lični rekord u bacanju koplja.
Po završetku priprema ekipa je otišla put Pule na međunarodno takmičenje u atletici OSI, na kojem je Draža opet dobio tri medalje i to: zlato u diciplini bacanje diska, srebro u bacanju koplja i bronzu  u  bacanju kugle.Odmah nakon pule, nakon par dana odmora Draža je na Državnom prvenstvu u atletici  u Kragujevcu  02.juna  osvojio tri srebrne medalje.

Nadamo se da će i nerdni period biti uspešan, ako ne ovako, a onda mnogo, mnogo više
Želimo Draži mnogo sreće u narednim takmičenjima.

slike sa događaja

Tekst napisala: Ivana Zuber
-----------------------------

Izveštaj sa jednodnevnog izleta u Aleksinac

    U okviru programskih aktivnosti za april 2007. godine USD je za svoje članove organizovalo jednodnevni izlet u Aleksinac. Grupa od petnaest članova USD-a sa jednim brojem zaposlenih je 28. aprila posetila ustanovu Gerontološki centar “Jelenac” iz Aleksinca i zajedno sa njima, kao i sa nekoliko osoba sa invaliditetom iz Aleksinca, tog dana obišla rusku crkvu u Adrovcu (okolina Aleksinca) koja je poznata po tome što je na tom mestu ubijen muž Ane Karenjine. Nakon toga, obišli smo psiho-gerijatrijsko odeljenje u Tešici gde su nas ljubazni domaćini poslužili kafom i sokom, upoznali nas sa strukturom njihovih korisnika.
    Nastavak izleta smo upotpunili odlaskom u Lipovac, posetom manastiru “Sveti Stefan “ u Lipovcu, a nastavak dana smo svi skupa (članovi USD, zaposleni iz naše Ustanove, zaposleni u Gerontološkom centru “Jelenac”, naši prijatelji OSI iz Aleksinca) proveli u druženju i pikniku u prirodi.
    Turistički vodič Aleksandar Saša Marković nas je detaljnije upoznao sa istorijskim znamenitostima i jednog i drugog manastira koje smo tog dana obišli.
    Direktor Gerontološkog centra “Jelenac” Dragan Veselinović je u velikoj meri doprineo da nam izlet učini lepšim i prijatnijim svojom gostoljubivošću, po kojoj je njihova Ustanova poznata.
    Izlet je protekao bez ikakvih problema, a svi članovi USD i pratioci su se vratili puni pozitivnih utisaka.

slike sa događaja

U Zemunu, 30. aprila 2007.                                             

Organizator izleta
Dimitrijević Željko

--------------------------------------

U SUSRET OLIMPIJSKIM IGRAMA
VRHUNSKE SPORTISTE KRADU I OBMANJUJU


Planom je bilo predvideno da se s pocetka ove godine razgovara o uslovima priprema naših sportista – osoba sa invaliditetom pre svega za ucešce na olimpijskim igrama u Pekingu i svemu što bi trebalo obezbediti da nas predstavnici na toj najvecoj reviji svetskog sporta
što adekvatnije predstavljaju i obraduju dobrim rezultatima i medaljama.
Na žalost, tribina se održava i zbog toga nešto ranije, u odnosu na predvideno, u svetlu neželjenih dogadaja i skandala koji potresaju paraolimpijski sport: Zakon o sportu Republike Srbije vezano za Uredbu o nacionalnim priznanjima i nagradama za poseban doprinos razvoju i afirmaciji sporta Vlade Srbije izigrava se i time devalviraju pozitivne intencije istih
( Nagrade sportistima Draženku Mitrovicu i Jovici Brkicu srebrna i bronzana medalja na svetskom prvenstvu u atletici za osobe sa invaliditetom – inace prve medalje za Srbiju u paraolimpijskom sportu uopšte – nisu islacene, a više od mesec dana traje afera oko toga da su i da li su sredstva uplacena Paraolimpijskom komitetu i negde nestala sa racuna.
Funkcioniše li Parolimpijski komitet u takvim uslovima i ko ce razrešiti nastali problem, ko prezuzeti odgovornost za stanje i uslove priprema sportista, šta da ocekuju Draženko, Jovica i ostali sportisti koji su normu ispunili ili bi trebalo da je ispune !?)
Odgovore na ova i druga pitanja tržimo uz ucešce predstavnika nadležnih ministrastava, Uprave za sport, Paraolimpijskog komiteta, Saveza za sport invalida Srbije, Grada Beograda, invalidskih organizacija, uglednih sportista i sportskih radnika, pojedinaca koji mogu tome doprineti kao i medija.
Razmišljanjima na ovu temu u pripremi tribine možda ce doprineti otvoreno pismo našeg Udruženja javnosti kojim cemo se obratiti u ponedeljak, 26.februara ove godine.

U SUSRET OLIMPIJSKIM IGRAMA
VRHUNSKE SPORTISTE KRADU I OBMANjUJU

- otvoreno pismo –

Prošlogodišnji uspesi naših sportista, medu kojima zapaženo mesto imaju rezulatati osoba sa inavliditetom – srebrna medalja za Draženka Mitrovica ( inace stanar našeg Doma i clan Udruženja ) i bronzana za Jovicu Brkica na svetskom prvenstvu u atletici, inace prve medalje za Srbiju uopšte u paraolimpijskom sport, a iza toga i najsjajnija (zlatna) u stonom tenisu za Zlatka Keslera - obradovali su sportsku i celokupnu javnost i ucinili da nakratko ostvimo po strani i zaboravimo na vec duže i prisutne probleme, neslaganje i slabosti unutar samih sportskih foruma, na koje je naše Udruženje na odreden nacin ukazivalo.
Dodatno smo bili ohrabreni i obradovani, i ponadali se da je svim problemima došao kraj, kada je krajem prošle godine, a na osnovu Zakona o sportu doneta Uredba sa merama koje podsticu vrhunske rezultate, nagoveštavaju sredivanje stanja, brigu o sportistima i poštovanje njihovih rezultata – i nekadašnjih, kao što su Nenad Krišanovic ( stanar našeg Doma i clan Udruženja ), Miloš Grlica i mnogi drugi ali i sadašnjih i buducih – a kada su oosbe sa invalidtetom u pitanju, njihovo izjednacavanje u pogledu prava i odnosa i poboljšanje njihovog položaja.
Medutim, upravo je primena te, dugo željene Uredbe, na najdirektniji i najgrublji nacin pokazala pravo stanje u organima invalidskog sporta, te da je sjaj uspeha sportista samo paravan za bedu malverzacija i falsifikata, za pravu sliku nestrucnosti, nepotizma i dezorganizovanosti.
Ni dva meseca posle potpisivanja ugovora, Draženko Mitrovic i Jovica Brkic nisu dobili predvidene nagrade ( istini za volju za Zlatka Keslera to je ucinjeno na vreme ) što ne bi cudilo da je u pitanju nestašica novca zbog koje su ovi mladi ljudi naucili na nemanje, trpljenje i strpljenje, ali ovog puta Uprava za sport ( navodno) sredstva za ove namene uplatila Paraolimpijskom komitetu još uoci Nove godine od kada traje prava agonija i « rašomonijada « :
- nagrade sportistima se ne isplacuju;
- iz dana u dan, a neretko iz sata u sat, stizale
su informacije da uplata samo što nije izvršena
ili da je vec bila pa je neko drugi vec novac podigao
ili da je greškom preko neke druge, a ne njihove
banke uplaceno itd.itd.
- odredeni izvori tvrde da je racun Komiteta u blokadi,
da je novac verovatno na necijem privatnom racunu,
ali svakako ne ljudi kojima je namenjen;
- poslednjih dana cak se ni telefonski kontakti ne
mogu ostvariti sa odgovornim licima ni preko
jednog ( od mnogih ) mogucih telefona i adresa
- u svemu je vrlo kontroverzna uloga gospode Nade Božic -
Požeg, inace generalnog sekretara i ovlašcenog lica u
Paraolimpijskom komitetu

Navodno, da se u meduvremenu intezivno traže rešenja i traju konsultacije u krugovima nadležnih ministarstava, Uprave za sport, Paraolimpijskog komiteta, Saveza sportova osoba sa invaliditetom ( koji inace vec odavno, sem casnog izuzetka Gradskog saveza Beograda, ne služi svojoj funkciji ) itd. ali rezultata nema – ili nema doovljno snage da se problem prevazide, ili nedostaje iskrena volja da se to ucini.
Sportska javnost i mediji o svemu ovome cute - ali smo bombardovani cak bizarnostima iz života, cesto trecerazurednih aktera nekih sportova koji nas odavno više blamiraju nego raduju – što govori da se o ovome ili ne zna ili neki, ne bismo da budemo licemerni, probleme invalidskog pokreta možda ne smatraju društvenim problemima.
Cak i da je u pitanju « samo « nemogucnost dva mlada coveka da ostavre svoja prava, smatramo to dovoljno vrednim da se , ako treba i « svet prevrne « , a ovde je u pitanju mnogo više zbog cega bi mnogi bili pozvani i da se brinu i da se trude :
- u pitanju su vrhunski sportisti i odnos prema njima, onima koji su bili, koji su sada, koji dolaze i iza kojih stoji « održavanje visokog rejtinga i opravdanost ugleda našeg sporta « ;
- u pitanju je predolimpijska godina u kojoj se ocekuje sigurnost i kvalitet priprema za one koji su ispunili normu i stvaranje mogucnosti za druge koji to ocekuju – a ko ce to obezbediti ;
- u pitanju je položaj osoba sa invaliditetom i afirmacija njihovih mogucnosti na sportskom planu;
- u pitanju je odnos prema institucijama sistema, zakonskim normama, medunarodnim obavezama

U krajnjem, radi se o pitanjima unapredenja i ugleda sporta, radi se cak o ugledu Srbije, bez obzira što ugovor decidno na cuvanje tog ugleda obavezuje samo sportiste, a ne i organe institucije, pa se verovatno zbog toga svako od njih ponaša u skladu sa obavezama iz ugovora – sramno.
Udruženje stanara Doma ce sve uciniti da ova i druga pitanja koja iz njih proisticu pokrene i doprinese iznalaženju odgovarajucih rešenja.
Ocekujemo da ce i tribina koja se sa temom iz naslova ovog saopštenja održava u prostorijama Doma u cetvrtak, 1. marta ove godine od 19 sati takode pružiti odgovarajuci doprinos.

ZAPISNIK SA TRIBINE U SUSRET OLIMPIJSKIM IGRAMA

Prisutni na tribini (osim stanara doma) :

1. Siniša Milenkovic
2. Vlastimir Golubovic
3. Kastratovic Miodrag
4. Željko Ilic
5. Artur Demek
6. Sladana Markovic
7. Nenad Pajic
8. Mihajlo Pajevic
9. Živancevic Kristina
10. Duško Savic
11. Jovica Brkic
12. Boris Maleševic
13. Đorde Stefanovic
14. Zvonimir Rot
15. Nada Božic Požeg
16. Zoran Radukic
17. Moracanin Dušan
18. Velimir Kneževic
19. Aleksandar Vujicic

Od novinara pozivu se odazvao samo Glas Javnosti.

Prikazacemo vam najbitnije delove razgovora sa tribine održane dana 01.03.2007. (cetvrtak).

Predsednik USD-a Željko Dimitrijevic zahvalio se svim prisutnim što su se odazvali pozivu i otvorio diskusiju na temu „Vrhunske sportiste krade i obmanjuju“. Jedno od glavnih pitanja tribine, a ujedno i naj aktuelnije bilo je vezano za neisplacen novac dobijen za osvojene medalje na Svetskom prvenstvu. Oštecene strane su bili Jovica Brkic i Draženko Mitrovic. Prvu rec je preuzeo Draža koji je govorio o trenutnoj kolicini isplacenog novca. Zatražio je objašnjenje od
Nade Božic Požeg, kao sekretara Paraolimpijskog komiteta, gde je ostatak njegovog novca. Umesto Nade odgovara Zvonimir Rot koji je pre tri dana postavljen za finansijskog savetnika. On govori da je upravni odbor zasedao nekoliko puta, da su pare legle na racun Paraolimpijskog komiteta, zatim uzete sa njega i sad se vracaju na kašicicu. Novca za isplatu nema i moli za strpljenje, ne može reci ko je kriv jer on utvrduje cinjenicno stanje. Upravni odbor stoji iza svojih obaveza.
Rot preporucuje da se ne traži objašnjenje jer ce zvanicni organi sve ispitati i dati posle istrage od 1 do 3 meseca zvanicno objašnjenje. Sada se traži novac koji ce biti dovoljan da se obezbede adekvatne pripreme.
Predsednik USD-a traži objašnjenje za uplatnice i odgovor da li ce para biti isplacene i kada!!! Gospodin Rot odgovara da je uplatnice video tek juce i da to naravno nije stimulans za buduce sportiste, a ujedno govori da su pare ukradene.
Nada Božic uzima rec, smatra se odgovornom i zato je došla – da bi dala objašnjenje. Smatra da je ovo strašno, sva dokumenta je poslala ministarstvu i smatra da je bila obmanuta od strane osobe koja je bila odgovorana za finansije u Paraolimpijkom komitetu. Njen potpis je falsifikovan. Protiv radnice Marine Božic podneta je krivicna prijava, a ona je obecala da ce novac vratiti. Nada ne beži od odgovornosti i izvinjava se svim sportistima koje je Marina obmanula. Ona kategoricki tvrdi da je njeg potpis falsifikovan na ponovno pitanje i insistiranje predsednika Udruženja Stanara Doma.
Nenad Krišanovic pita nadu da li je potpis koji je bio na uplatnici za Z.Keslera bio na poligrafu kao i potpis za koji ona tvrdi da je falsifikovan.
Nada B. Požeg tvrdi da je sve u rukama organa reda i da ce oni dati odgovor.
Đorde Stefanovic iz skupštine grada smatra da sve treba prijaviti Budžetskoj inspekciji jer je rec o kradi. On smatra da to nije mogla da uradi jedna osoba i da je osoba koja je poslednja u lancu imala pare u rukama i kriva. Takode smatra da treba obavestiti ministarstvo koje je nadležno za ta pitanja ako to vec nije uradeno, a upravni odbor smeniti jer im je tako nešto promaklo.
Gospodin Z.Rot potvduje da je budžetska inspekcija, policija, ministarsvo obavešteno, podneta je krivicna prijava. Tvrdi da paraolimpijski komitet trenutno ide u tri pravca : Kriminalno goni odgovorne, pokrece disciplinske postupke i traži nacin da obezbedi da se situacija dalje ne iskomplikuje.
Vlastimir Golubovic – trener – traži rec jer se oseca prozvanim on je clan upravnog odbora i govori da se ni zbog cega ne oseca krivim sem što je sa tim momcima uzeo medalje. Smatra da ne trebaju svi u upravnom odboru da daju ostavke. Po njegovom mišljenu treba srediti redove u paraolimpijskom komitetu.
Đorde Stefanovic smatra da objektivna odgovornost postoji i on ne proziva gospodina Golubovica, samo smatra logicnim da se clan upravnog odbora obrati skupu. Gospodin Stefanovic napominje i to da Savez za sport i rekreaciju invalida grada Beograda za godinu dana ni jednom nije uspostavio kontakt sa paraolimpijskim komitetom.
Rec uzima Dule Savic koji napominje da se vec deset godina bavi sportom osoba sa invaliditetom i smatra da odgovor leži u tome što je paraolimpijski komitet organizovan kao nevladina organizacija. On komitet doživljava kao privatni, koji lovi sportiste i vodi ih na berzu. Smtra da kad naši klubovi, organizacije izdeligiraju svoje ljude, odrade upravni odbor, kad osobe sa invaliditetom sami sebe predstavljaju bice bolje. Takode zahteva da se pokaže pod kojim brojem je zavedena krivicna prijava.
Nenad Pajic – Smatra da su svi u lancu odgovorni i kad se bude našao krivac, odnosno ko je uzeo pare, treba ga krivicno goniti i tražiti ostavku jer je ona moralni cin. Sam sebe smatra moralnim krivcem kao i da se malo novca odvaja za vrhovni sport i sportiste. Smatra da Nada nije uspela da oko sebe okupi dobre ljude, njena ostavka je jedan deo price.
Z. Rot odgovara na pitanje da je krivicna prijava podneta 26.02.2007. god. Prijavu je podnela advokatska firma Mitrovic, ali da nema broj krivicne prijave vec samo prepis i da ce sve dostaviti sutra ako je potrebno.
Mihajlo Pajevic je bio clan odbora paraolimpijskog komiteta, napušta ga jer se nije složio sa cinjenicom da se generealnom sekretaru daju velika ovlašcenja i prava. Smatra da u upravnom odboru treba da budu ljudi od poverenja, odgovorni i pouzdani ljudi. To se može rešiti na dva nacina :
1. da se formira skupština i promeni statut komiteta
2. da svi sportisti stanu iza ove price
Gospodin Golubovic traži rec jer posle ovoga stice utisak da njega krive za neke stvari, a nije tako. Napominje da je i njegov potpis falsifikovan, ne želi da podnese prijavu ali napominje da ako neko želi može. Smatra se izigranim u poslednjih par dana od ljudi koje ne želi da pominje.
Velimir Kneževic – Sve ovo je vredanje i omalovažavanje ljudi. Gomila ljudi je spremna da na razne nacine zaštiti Draženka i Jovicu. Pita da li neko može da garntuje da ce oni dobiti svoj novac i za koliko, ko ce im obezbediti kvalitetne pripreme za dalje takmicenje. Smatra da svako snosi odgovornost jer se nije na vreme reagovalo.
Željko Dimitrijevic postavlja pitanje, kako prijaviti sportiste za dalje takmicenje i kakav je to takmicarski kalendar koji je skinut sa sajta paraolimpijskog komiteta.
Nada B.Požeg odgovara da su to dešavanja, koji ce se sportovi ispoštovat i gde ce se ici zavisi od sredstava. Neke su prijave u toku, a neke su vec uradene.
Željko Dimitrijevic – da li je racun paraolimpijskog komiteta blokiran?
Nada B.Požeg – gase se racuni koji nisu u funkciji, ostali racuni nisu blokirani.
Sladana Markovic – predstavnik MINISTARSTVA pita: Ako postoji uredba i ako je novac isplacen paraolimpijskom komitetu gde je onda? Smatra da upravi kriminalisticke policije treba podneti prijavu (oštecene strane). Traži da se do ponedeljka javi osoba iz paraolimpijskog komiteta s kojim ona može da kontaktira i da se dogovara. Za dalja takmicenja sportisti da se jave preko svojih udruženja.
Peda Stefanovic smatra da osobe sa invaliditetom treba da preuzmu stvari u svoje ruke, da se sami organizuju jer imaju kvalitet. Imaju podršku vlasti, grada, pravnu pomoc i sve što je potrebno da stvari uzmete u svoje ruke.
Željko Dimitrijevic govori predstavnicima paraolimpijskog komiteta da oni duguju pare i drugima i zahteva odgovor kada ce pare biti vracene i uplacene na racun.
Nada B.Požeg ponavlja da je u pitanju krada i govori da se upravni odbor sastao pre dva dana i da ce u toku nedelje znati kada ce novac biti isplacen.
Aleksandar Vujicic smatra da sportisti treba sami da se organizuju i da treba napraviti strukturu šta dalje.
Z. Rot se slaže sa prethodnim izlaganjem, tvrdi da ce dobiti svoje pare, samo treba strpljenja.
V. Kneževic zamera paraolimpijskom komitetu što nije doša pre dva-tri meseca, pre Nove godine i javno rekao da je novac pokraden.

ZAKLJUCAK SA TRIBINE
U SUSRET OLIMPIJSKIM IGRAMA
„VRHOVNE SPORTISTE KRADU I OBMANJUJU“

Zahvaljujuci velikom broju prisutnih, tribina se može smatrati veoma uspešnom jer su pokrenuta mnoga pitanja kako za nestali novac i kradu tako i za rad paraolimpiskog komiteta i njegovu strucnost. Smatramo da odogovornost za kradu ne može pasti na jednog coveka vec da tu postoji kolektivna odgovornost. Odgovorni ljudi trebaju biti krivicno gonjeni i odgovorati za svoje postupke. Nadamo se da ce nadležni organi moci da u najkracem mogucem roku odgovoriti na naša pitanja i da ce oštecene strane dobiti svojoj novac.
Tokom diskusije ucesnici su konstatovali i došli do zajednockog zakljucka da osobe sa invaliditetom treba više da ucestvuju i prate aktivnosti paraolimpijskog komiteta, da se sami bore za svoje ciljeve. Treba da naprave strategiju šta dalje, jer imaju kvalitetne ljude, dobre vrhunske sportiste, uspešne trenere. Moraju sami sebi pomoci.
Vrhunski sportisti sa invaliditetom najbolje znaju šta im treba i kakve su im pripreme potrebne za postizanje vrhunskih rezultata.

Tekst preuzet sa sajta paraolimpijskog komiteta

Udruženje stanara doma za odrasla lica sa invaliditetom «Dragiša Vitoševic» je organizovalo tribinu koja je imala za temu kašnjenje u isplati nagrada sportistima Paraolimpijskog komiteta Srbije – Draženku Mitrovicu i Jovici Brkicu, osvajacima srebrene i bronzane medalje na Svetskom Prvenstvu u atletici u Asenu. Tribini su prisustvovali predstavnici POKS: Nada Božic Požeg, generalni sekretar u ostavci, Zvonko Rot, savetnik v.d. predsednika POKS za finansije i Svetomir Mladenovic, lice zaposleno u POKS.

Predstavnici POKS su upoznali ucesnike tribine sa razlozima zbog kojih nagrade još nisu isplacene, kao i sa merama koje su celnici POKS preduzeli da se nastala šteta sanira. Internom istragom sprovedenom od strane komisije koju je osnovao UO POKS je ustanovljena osnovana sumnja da je Marina Božanic neovlašceno raspolagala sredstvima uplacenim na racune POKS i da je ova sredstva, bez znanja generalnog sekretara, prenosila na racune svog preduze3a Run & See, te da je pri tome izvršila niz falsifikata. Protiv Marine Božanic je Upravi za privredni kriminal GSUP Beograd podnesena krivicna prijava. Predstavnici POKS su u Prvom okružnom tužilaštvu obavešteni da je zaprecena kazna za ovakvo krivicno delo, ukoliko se dokaže, do 15 godina zatvora. Generalni sekretar u ostavci Nada Božic Požeg je istakla da je ostavku podnela kao moralni cin nakon uocenih zloupotreba i da ce biti potpuno ukljucena u sve aktivnosti POKS dok se zvanicno ne utvrde sve okolnosti pod kojima je do zloupotreba došlo.

Ucesnici tribine su obavešteni i da se tim pravnih predstavnika i clanova UO POKS danas u 10 casova sastao sa Marinom Božanic i njenim advokatom. Na tom satanku su se zastupnici POKS dogovorili sa pravnim zastupnikom Marine Božanic o narednim koracima u cilju nadoknade štete i dobili uveravanja da je Marina Božanic svesna pocinjenih grešaka, te da je spremna da u najkracem roku nadoknadi nastalu štetu. Do sada je Marina Božanic vratila deo novca u ukupnom iznosu od 14.200 evra i sav vraceni novac je momentalno uplacen na racune Draženka Mitrovica i Jovice Brkica.

--------------------------------------

GLASALI JESMO, A KAKO???

Sredinom decembra 2006. godine USD je organizovalo Tribinu na temu „U SUSRET IZBORIMA“, tada je pokrenuto pitanje kako omogućiti osobama sa invaliditetom da ostvare svoje biračko pravo, DA GLASAJU!
Pravo glasa je jedno od Međunarodnih ljudskih prava, a OSI uglavno, i u većini slučajeva ne mogu iz više razloga da ostvare to svoje pravo. Uvek u toku predizbornih kampanja većina političkih partija u svojim programima na sav glas pričaju o osobama sa invaliditetom, starima, penzionerima i tako dobijaju poene kod glasača, to kasnije zaborave, ali...
USD je na tribini od nadležnih institucija zahtevao da se biračka mesta učine dostupnim, da se omogući glasanje u Ustanovama socijalne zaštite kao što su naš Dom, Gerontološki centri i domovi penzionera gde i dalje ima smešten veliki broj osoba sa invaliditetom, ali i stari i penzioneri koji nisu u mogućnosti da odu do opštine na kojoj su prijavljeni u biračke spiskove.
Poslat je zahtev RIK-u (Republičoj izbornoj komisiji) sa našim problemima, veliki broj naših članova je sa teritorija drugih opština širom Srbije i iz zdravstvenih razloga nije u mogućnosti da ode da glasa, drugi problem je nepristopačnost (nema rampe za korisnike inv.kolica) u većini izbornih jedinica. Od RIK-a smo dobili odgovor da nisu u mogućnosti da nam omoguće da glasamo u našoj Ustanovi, jer bi to bilo kršenje zakona.
Da bi smo dokazali sa kakvim se poteškoćama susreću osobe sa invaliditetom jedan broj naših članova je ipak otišao do svojih izbornih jedinica da glasa zahvaljujući Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne politike koje je finansiralo troškove odlaska do biračkih mesta, na slikama se vidi i kako smo ostvarili svoje biračko pravo – svuda stepenice, neki naši članovi su išli u Valjevo, Šabac, ja Dimitrijević Željko sam išao u Opštinu Žagubica koja je 196 kilometra od Beograda, a tamo me je čekalo 15-ak stepenika koje sam prešao uz pomoć petoro ljudi koji su me uneli i izneli iz mesne kancelarije u kojoj je glasano. Međutim, bilo je i slučajeva kao što se desilo Lazić Đurđici koja je otišla do svoje Opštine, do svoje izborne jedinice i nije glasala jer je iz ko zna kog razloga izbrisana iz biračkog spiska. ZAŠTO???
Sledeći korak USD-a je da se izmenom i dopunom zakona omogući osobama sa invaliditetom, starima i penzionerima da glasaju u Ustanovama kolektivnog smeštaja, po principu glasanja u kasarnama, takođe da se na lokalnim izborima za odbornike u Opštinama glasa na teritoriji opštine na kojoj je lokacija Ustanove, a ne u opštinama iz kojih potičemo jer je to najloginije. Primer za to je naša Ustanova koja postoji skoro 9 godina i stanari su ovde toliko dugo, imamo odličnu saradnju sa Opštinom Zemun, u mnogome zavisimo od svega što se dešava u Opštini, znamo ljude koji mogu da pomognu našem integritetu..., a ljudi koji se kandiduju u našim opštinama sa kojih potičemo ne poznajemo jer dugo ne živimo tamo, a i ako ih znamo oni ne mogu ama baš nikako da pomognu da se izborimo sa svoja prava, a ni da rešavaju probleme sa kojima se svakodnevno susrećemo.

Pripremio:
Dimitrijević Željko

slike sa događaja

Obeležavanje godišnjice rada Udruženja

Povodom obeležavanja godišnjice rada Udruženja, u subotu 13. januara organizovan je zajednički doček pravoslavne Nove godine za članove Udruženja, zajedno sa bratskim Udruženjem iz Zrenjanina.
Druženje uz živu muziku koja nas je držala u odličnom, prazničnom raspoloženju počelo je u 20h, i trajalo do ranih jutarnjih časova.
U ponoć, predsednik USD-a Željko Dimitrijević poželeo je srećnu Novu godinu svim prisutnima, a predsednici UPP „Banat“ iz Zrenjanina Kristini Živankić uručio zahvalnicu za odličnu saradnju u 2006. godini i poželeo da se saradnja nastavi i u narednom periodu.
Imajući u vidu da se sama godišnjica (14. januar) poklopila sa neradnim danom, Upravni odbor USD-a je odlučio da se zahvalnice najzaslužnijim pojedincima i organizacijama dodele u ponedeljak 15. januara.
Na dodeli zahvalnica bili su, između ostalih i: ambasador Japana, predstavnici MINRZS (sektor za zaštitu osoba sa invaliditetom), predstavnici opština Zemun i Novi Beograd, kao i predstavnici drugih organizacija, ali i pojedinci sa kojima je naše Udruženje uspešno sarađivalo tokom prethodne godine.

Predsednik USD:
Dimitrijević Željko

slike sa događaja - dodela zahvalnica
slike sa događaja - docek

--------------------------------------

ARHIVA "DEŠAVANJA"

--------------------------------------

 
 
   

Likovna kolonija

 

Kreativna radionica "Vredne ruke"

10 %

Web-prezentacija Draženka Mitrovića

PRIJATELJI UDRUŽENJA
- DONATORI -

QUADRA GRAPHIC

NBS

JASMIL doo ARILJE
JASMIL doo ARILJE

Pepsi

Knjaz Miloš

Coca-Cola

Tehnomarket

 

 

Webmaster:
Ljubica Muzički
Design:
Željko Mićić
zeljkobg@gmail.com

Home   O nama   Dešavanja   Predstoji   Foto album
Drugi o nama   Korisni linkovi   Kontakt   Naš bilten"Pogledi"

 
Zahvaljujemo Ministarstvu rada i socijalne politike (Sektor za zaštitu osoba sa invaliditetom) koje nam je omogućilo izradu web prezentacije.